Vrijednost vjerovanja u Jedinog Boga
Mart 27, 2011
Prevedeno iz knjige “110 Ahadith Qudsi”, a moguće je da ima grešaka u prevodu.
Prevod značenja prvog hadisa (predanja)
Od Enesa Ibn Malika, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Vjerovjesnik, neka je na njega Božji blagoslov i mir, rekao:
Reći će Uzvišeni Allah osobi sa najblažom kaznom u Paklu na Sudnjem Danu: “Da [sada] imaš bilo šta od onoga što je na Zemlji, bi li se otkupio time?”
Reći će: “Da”.
Reći će [Allah Uzvišeni]: “Tražio sam od tebe manje od toga, još dok si bio u kičmi Ademovoj — da mi ništa ne smatraš ravnim, ali si to napustio, pa si ipak smatrao da mi ima nešto ravnm.”
Prenose Buharija i Muslim.
Prevod značenja drugog hadisa o superiornosti riječi “Nema boga osim Allaha , a Muhammed je Njegov rob i Poslanik”
Prenosi `Abdullah Ibn Al-`As, neka je Allah zadovoljan njima dvojicom, da je rekao Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario:
Na Danu Suda, Allah će izvesti osobu iz moje zajednice [Ummeta] iznad glava ostalih ljudi, a potom mu predočiti 99 spiskova [njegovih loših djela] — svaki spisak toliko dug da će popuniti horizont! Tada će [Uzvišeni Allah] upitati čovjeka:
“Da li poričeš išta od ovoga? Jesu li ti Moji pisari nanijeli nepravdu?
Reći će: “Ne, moj Gospodaru.”
Zatim će ga Allah pitati: “Imaš li kakvo opravdanje?”
Odgovoriće: “Ne, moj Gospodaru.”
Reći će [Allah]: “Gle! Ti uistinu imaš kod Nas jedno dobro djelo, a danas ti se neće nanijeti nikakva nepravda!”
Tada će mu Uzvišeni Allah iznijeti jedan papirić na kojem stoje riječi: “Nema boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov rob i Poslanik.”; pa će se obratiti osobi: “Donesi tvoj teg [tj. papirić]!”
Osoba će na to prigovoriti: “O moj Gospodaru! Ta ovo se ne može mjeriti sa svim ovim spiskovima!”
Reći će Allah: “Uistinu ti se neće nanijeti nepravda!”
Onda će se spiskovi postaviti na jedan tas, a papirić na drugi; pa će se podići tas sa spiskovima, a prevagnuće tas sa papirićem, jer nema ništa teže od Allahovog Imena!
Prenosi ga Tirmizi, Ibn Madžeh i Ahmed u Musnedu
Moliše me kolašinski prviši:
“Nama mevlud bosanski napiši”Mevlud, Predgovor, Hafiz Salih Gašević, 1893. god.
Kako to da su Kolašinci govorili bosanskim jezikom prije sto i kusur godina? Prije odgovora na ovo provokativno pitanje, valja se podsjetiti da dostina Bošnjaka na prostorima Crne Gore jako slabo poznaje svoju istoriju — po pravilu što mlađi naraštaj to je i slabije poznavanje istorije. Pošto je aprilski popis za 2011. godinu na pragu, ovaj članak ima svrhu da osvijetli mali dio naše bogate ostavštine, koja, budući da je i ne čuvamo puno, lagano nestaje. Ovom nestajanju su naravno doprinijele (ne)aktivnosti raznoraznih vlasti koje su se smjenjivale na ovim prostorima u proteklih stotinjak godina, i koje su se trudile, kao što to obično biva, da nanovo “poduče” svoje građane istoriji, koristeći ponekad i dosta destruktivne metode. No, prst krivice prvo treba da usmjerimo ka nama samima — i da se zapitamo koliko se trudimo da izučavamo i (sa)čuvamo našu tradiciju.
Davne 1893. godine Hafiz Salih Gašević, koji je u to vrijeme živio i radio u tadašnjem Donjem Kolašinu (Šahovići, današnje Tomaševo), objavljuje drugo izdanje “Mevluda”, koje je štampano u vilajetskoj štampariji “Kosovo” u Skoplju. Ovaj “Mevlud” je Hafizov prepjev poznatog djela pisanog na turskom jeziku, čiji je autor Sulejman Čelebija. Originalni naslov sa korice ovog mevluda:
Mevlidu-n-nebijji `ala lisani busnevi nam jasno kazuje na kom je jeziku pisan mevlud — na bosanskom.
Bukvalno značenje arapskog termina “mevlud” (ispravno je mevlid/مولد) je “mjesto i vrijeme rođenja”, a u ovom kontekstu označava pjesmu o rođenju i životu Posljednjeg Božjeg Poslanika, Muhammeda, neka je na njega Božji blagoslov i mir. Termin mevlud je odomaćen na našim prostorima i često se koristi i kao naziv za manje vjerske skupove.
Više o Hafizu i njegovom mevludu možete saznati čitajući članak na wikipediji Salih Gašević, a na ovom blogu postoji još jedan članak posvećen mevludu.
Hadis o zaštiti od zagrobne i paklene patnje
Mart 10, 2011
Ono što slijedi je isječak o hadisu o zaštiti od zagrobne i paklene patnje, iz “Knjige o duši”, čiji je autor Ibn Qajjim el-Džewzi, Allah mu se smilovao. Korišten je prevod Mustafe Prljače, ali su urađene znatne izmjene teksta prevoda. U uvodu, a i na kraju odlomka, su Ibn Qajjimove riječi:
O tome šta sve čovjeka štiti od zagrobne patnje Ebu Musa el-Medini u svojoj knjizi “O pobudi (želje za nagradom) i zastrašivanju (kaznom)” (Fi el-tergib ve el-terhib) bilježi jednu predaju koja je sasvim dovoljna kad je posrijedi ovo pitanje — koja potanko rasvjetljava uzroke zagrobne patnje. On je navodi kao dokaz u svom obrazlaganju ovoga pitanja, posredstvom El-Feredža ibn Fudale, koji kaže: “Hilal ebu Džebela, pozivajući se na Se`ida ibn el-Musejjeba, a on na `Abd el-Rahmana ibn Semuru, nam je ispričao sljedeće:
‘Jednom nam je prišao Božiji Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, dok smo mi bili na sofi [mjesto okupljanja sirotinje?] u Medini, pa je stao iznad nas i rekao: Sinoć sam sanjao nešto začudno!
Vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe anđeo smrti da mu uzme dušu — ali u tome dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima i anđela smrti odvrati od njega!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: opkoliše ga đavoli — no dođe spominjanje Allaha i oni se razbježaše!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: skoliše ga anđeli patnje, ali gle — dođe mu njegova molitva [namaz] i izbavi ga iz njihovih ruku!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dahćaše od silne žeđi, međutim, kad god se primače izvoru zaustaviše ga i otjeraše odatle — utom mu dođe njegov ramazanski post, napoji ga i ugasi mu žeđ!
I vidjeh na jednom mjestu čovjeka iz moje zajednice, a na drugom mjestu bijahu vjerovjesnici Božiji, sjede u halkama [krugovima], sve halka do halke. Međutim, kad god se on primače nekoj od tih halki, bijaše odatle otjeran i spriječen — ali gle, utom mu dođe njegovo vjersko kupanje (gusul), uze ga za ruku i posadi ga pored mene!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice, pred njim nekakva tmina, i iza njega tmina, a tmina i sa desne i s lijeve mu strane, i tmina iznad njega — on sav izbezumljen u tome! No tad mu dođoše njegov hadž i umra [hodočašće] i izvukoše ga iz te tmine i uvedoše ga u svjetlo!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice kako pokušava izmaći vatrenoj žegi i njenim iskrama, istom — dođe mu njegova milostinja [sadaka] i stade kao zaklon između njega i vatre, te napravi hlad iznad njegove glave!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: govori on nešto vjernicima, ali mu oni ne uzvraćahu na govor, tek — dođe njegova pažnja prema rodbini i reče: ‘O vjernici, on bijaše pažljiv prema svojoj rodbini, stoga pričajte sa njim!’ i oni mu se počeše obraćati, rukovati se sa njim i on sa njima!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: opkoliše ga zebanije (anđeli pakla) — kad utom dođe njegovo naređivanje dobra i suzbijanje zla, izbavi ga iz njihovih ruku i uvede ga među anđele milosti!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: kleči na koljenima, a između njega i Allaha bijaše nekakva pregrada — ali dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i privede ga Allahu Uzvišenom!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe mu knjiga njegovih djela s njegove lijeve strane — no gle utom dođe njegov strah od Boga, uze njegovu knjigu i stavi je s njegove desne strane!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice iza njegove tezulje [vage dobrih i loših djela] — ali dođoše njegova maloljetna preminula djeca i premjestiše tezulju!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: stoji na rubu Džehennema — no dođe njegova nada u Boga i izbavi ga odatle te on ode sa toga mjesta!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice kako se stropoštava u vatru — međutim, tad mu priđe suza koju bijaše pustio iz straha od Boga Uzvišenoga i izbavi ga iz toga!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: stoji na putu i trese se poput palmine grane na olujnome vjetru — kad utom mu dođe njegovo lijepo mišljenje o Bogu i umiri ga, i on krenu dalje…
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: puzi po putu, čas se poklizne, čas se spetlja — no priđe njegova molitva [namaz], uspravi ga na noge i izbavi ga!
I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe do vrata Raja, ali se ona pred njim zatvoriše! — Ali gle, dođe njegovo svjedočenje da nema drugoga boga osim Allaha i vrata se pred njim otvoriše, i svjedočenje ga uvede u Raj!’”
Hafiz Ebu Musa kaže: “Hadis spada u kategoriju veoma dobrih (hasen džidden) hadisa”, i prenosi ga od Se`ida ibn el-Musejjeba, Omera ibn Zerra i Alija ibn Zejda ibn Džud’ana.
(…)
Ja sam slušao Šejhu-l-islama [Ibn Tejmijje] kako s velikim poštovanjem govori o ovoj predaji. “Načela sunneta potvrđuju njegovu ispravnost”, kaže on. “To je jedan od najljepših hadisa!”
Video: šejh Hatri uzima abdest
Januar 4, 2011
E ovako se uzima abdest detaljno! Abdest je ritualno pranje muslimana pred molitvu.
Šejh Hatri je malikijskog mezheba (pravna škola), ali kod abdesta nema neke velike razlike između malikijskog i našeg (hanefijskog) mezheba.
Šejh je vidio i naučio način uzimanja abdesta od svog šejha, koji je vidio i naučio od svog šejha… pa sve tako do imama Malika, a imam Malik je opšte-prihvaćeni učenjak, imao je veliki broj učitelja, pripadao je trećoj generaciji muslimana (tj. između njega i Božjeg Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem, su samo dva učitelja: tabi`in i ashab); živio je u Medini, gradu Božjeg Poslanika, neka je na njega blagoslov i mir.
Napomena: nakon ispiranja usta, šejh Hatri zaboravlja da ispere nos, i to radi na kraju abdesta.
Evo još jedne knjige koja se bavi arapskom gramatikom (tj. morfologijom/الصرف) na postupan način. Čitalac kroz 15-tak lekcija pamti tabele konjugacija/deklinacija I glagolske vrste:
Osnovi gramatike klasičnog arapskog jezika, dio I
Zasnovano na:
Fundamentals of Classical Arabic, vol I, Husain Abdul Sattar.
Video: Zvornik, golub moj bijeli
Februar 1, 2010
Dokumentari film o Zvorniku, četničkim zločinima, i životu na slobodnim zvorničkim teritorijama za vrijeme agresije 1992-1996.
Dokumentarac je napravila ekipa Radio Glas Drine septembra 1995. godine
Gaza – dan u najvećem zatvoru na svijetu
Januar 8, 2010
– Mi smo robovi. Sjećam se, kada sam jednom bio izvan Gaze, u drugim zemljama, i gledao kako ljudi žive u slobodi, dobio sam osjećaj kako mi nismo dio čovječanstva. U početku smo govorili o velikom zatvoru, ali za toliko ljudi, on je zapravo vrlo, vrlo malen. Moja žena ima rak, a ja je ne mogu izvesti van Gaze. Ovdje u bolnici nema ni aspirina, pričao nam je jedan Palestinac zaposlen u UN-ovoj školi, u kojoj nema ni olovaka ni papira. Gledao nas je velikim, toplim, odlučnim očima. Bila je to situacija u kojoj smo mogli samo šutjeti i gutati knedle. Sami je, međutim, neuništiv.
– Volim Gazu – bio sam u New Yorku, no nije mi se svidio. Nema dušu. Ali, ako ikako bude moguće, moja djeca neće ovdje živjeti.
Piše: Jerko Bakotin & Hrvoje Krešić
e-novine: Zašto ne srušite džamije? (15)
Januar 4, 2010
U banjalučkom muftijstvu u kojem je do rata živjelo više od dvjesto hiljada Muslimana do kraja rata ostalo je tek šest posto. Na prostoru muftijstva srušeno je svih 207 džamija, 16 gradskih džamija i preko 40 harema, od dvadeset imama u gradu je ostao samo jedan. Na području banjalučke biskupije srušena je 41 katolička crkva, svega 8 hiljada katolika ostalo je na teritoriji biskupije, a prije rata samo u Banjoj Luci živjelo ih je oko 30 hiljada. Napadi na bogomolje, predstavljeni kao teroristički akti nekontrolisanih pojedinaca, bili su akcije naložene sa najvišeg političkog vrha.
via http://www.e-novine.com/feljton/33526-Zato-sruite-damije.html
bosnjaci.net: Poštedite mi čast, život vam halalim
Decembar 23, 2009
Naročito je bošnjačko stanovništvo Sandžaka zapamtilo osvajače sa Zapada koji su se svetili osvajačima sa Istoka i obrnuto, u čemu se posebno izdavajaju Srbi i Crnogorci ubijanjem Bošnjaka radi pljačke njihove imovine i prisvajanja njihove zemlje pod lažnom optužbom „odrođavanja“ i zahtjevom da se „vrate u veru pradedovsku“, što je zapravo primitivni izgovor hajdučkih sinova. Oni to čine pojedinačno, ali i zajednički s drugima. Tako su npr. srpska i habzburška vojska spalile 1689. godine Novi Pazar nakon što su ga opustošile, poubijale sve dostupno stanovništvo, bez obzira na pol i starost, da bi se osvetile „Turcima“. Sličnom stradanju bili su izloženi i Sjenica, Prijepolje, Akova kao i druga mjesta Sandžaka i Crne Gore. Štoviše istebljenje poturica koje su izveli Crnogorci 1711. U Crnoj Gori, nadmašilo je sva dotada učinjena. „Istrebljenje“ koje je Njegoš opjevao u „Gorskom vijencu“, zlo u koje se umiješalo i ruski car Petar Veliki. Od toga istrebljenja nije ni manje nečovječna bila prevara Bošnjaka Sjenice, Nove Varoši, Prijepolja i Priboja.
