Hadis o zaštiti od zagrobne i paklene patnje

Ono što slijedi je isječak o hadisu o zaštiti od zagrobne i paklene patnje, iz “Knjige o duši”, čiji je autor Ibn Qajjim el-Džewzi, Allah mu se smilovao. Korišten je prevod Mustafe Prljače, ali su urađene znatne izmjene teksta prevoda. U uvodu, a i na kraju odlomka, su Ibn Qajjimove riječi:

O tome šta sve čovjeka štiti od zagrobne patnje Ebu Musa el-Medini u svojoj knjizi “O pobudi (želje za nagradom) i zastrašivanju (kaznom)” (Fi el-tergib ve el-terhib) bilježi jednu predaju koja je sasvim dovoljna kad je posrijedi ovo pitanje — koja potanko rasvjetljava uzroke zagrobne patnje. On je navodi kao dokaz u svom obrazlaganju ovoga pitanja, posredstvom El-Feredža ibn Fudale, koji kaže: “Hilal ebu Džebela, pozivajući se na Se`ida ibn el-Musejjeba, a on na `Abd el-Rahmana ibn Semuru, nam je ispričao sljedeće:

‘Jednom nam je prišao Božiji Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, dok smo mi bili na sofi [mjesto okupljanja sirotinje?] u Medini, pa je stao iznad nas i rekao: Sinoć sam sanjao nešto začudno!

Vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe anđeo smrti da mu uzme dušu — ali u tome dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima i anđela smrti odvrati od njega!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: opkoliše ga đavoli — no dođe spominjanje Allaha i oni se razbježaše!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: skoliše ga anđeli patnje, ali gle — dođe mu njegova molitva [namaz] i izbavi ga iz njihovih ruku!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dahćaše od silne žeđi, međutim, kad god se primače izvoru zaustaviše ga i otjeraše odatle — utom mu dođe njegov ramazanski post, napoji ga i ugasi mu žeđ!

I vidjeh na jednom mjestu čovjeka iz moje zajednice, a na drugom mjestu bijahu vjerovjesnici Božiji, sjede u halkama [krugovima], sve halka do halke. Međutim, kad god se on primače nekoj od tih halki, bijaše odatle otjeran i spriječen — ali gle, utom mu dođe njegovo vjersko kupanje (gusul), uze ga za ruku i posadi ga pored mene!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice, pred njim nekakva tmina, i iza njega tmina, a tmina i sa desne i s lijeve mu strane, i tmina iznad njega — on sav izbezumljen u tome! No tad mu dođoše njegov hadž i umra [hodočašće] i izvukoše ga iz te tmine i uvedoše ga u svjetlo!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice kako pokušava izmaći vatrenoj žegi i njenim iskrama, istom — dođe mu njegova milostinja [sadaka] i stade kao zaklon između njega i vatre, te napravi hlad iznad njegove glave!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: govori on nešto vjernicima, ali mu oni ne uzvraćahu na govor, tek — dođe njegova pažnja prema rodbini i reče: ‘O vjernici, on bijaše pažljiv prema svojoj rodbini, stoga pričajte sa njim!’ i oni mu se počeše obraćati, rukovati se sa njim i on sa njima!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: opkoliše ga zebanije (anđeli pakla) — kad utom dođe njegovo naređivanje dobra i suzbijanje zla, izbavi ga iz njihovih ruku i uvede ga među anđele milosti!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: kleči na koljenima, a između njega i Allaha bijaše nekakva pregrada — ali dođe njegovo lijepo ponašanje, uze ga za ruku i privede ga Allahu Uzvišenom!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe mu knjiga njegovih djela s njegove lijeve strane — no gle utom dođe njegov strah od Boga, uze njegovu knjigu i stavi je s njegove desne strane!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice iza njegove tezulje [vage dobrih i loših djela] — ali dođoše njegova maloljetna preminula djeca i premjestiše tezulju!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: stoji na rubu Džehennema — no dođe njegova nada u Boga i izbavi ga odatle te on ode sa toga mjesta!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice kako se stropoštava u vatru — međutim, tad mu priđe suza koju bijaše pustio iz straha od Boga Uzvišenoga i izbavi ga iz toga!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: stoji na putu i trese se poput palmine grane na olujnome vjetru — kad utom mu dođe njegovo lijepo mišljenje o Bogu i umiri ga, i on krenu dalje…

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: puzi po putu, čas se poklizne, čas se spetlja — no priđe njegova molitva [namaz], uspravi ga na noge i izbavi ga!

I vidjeh čovjeka iz moje zajednice: dođe do vrata Raja, ali se ona pred njim zatvoriše! — Ali gle, dođe njegovo svjedočenje da nema drugoga boga osim Allaha i vrata se pred njim otvoriše, i svjedočenje ga uvede u Raj!’”

Hafiz Ebu Musa kaže: “Hadis spada u kategoriju veoma dobrih (hasen džidden) hadisa”, i prenosi ga od Se`ida ibn el-Musejjeba, Omera ibn Zerra i Alija ibn Zejda ibn Džud’ana.

(…)

Ja sam slušao Šejhu-l-islama [Ibn Tejmijje] kako s velikim poštovanjem govori o ovoj predaji. “Načela sunneta potvrđuju njegovu ispravnost”, kaže on. “To je jedan od najljepših hadisa!”