Ne tako otvoreni blog

Suđenje grupi od 20 optuženih za paljenje Bajrakli džamije u Beogradu, koje je danas trebalo da bude nastavljeno u Prvom opštinskom sudu u Beogradu, odloženo je za 2. oktobar zbog bolesti sudije.

Ta grupa se tereti za delo učestvovanje u skupini koja vrši krivično delo, dok je optuženi za paljenje džamije Stevan Gajić već osuđen na tri meseca zatvora, uslovno na tri godine.

U noći između 17. i 18. marta 2004. godine, posle nasilja koje je izbilo nad Srbima na Kosovu, demonstranti su probili policijski kordon na uglu ulica Kralja Petra i Gospodar Jevremove ulice, i provalili u dvorište džamije, a potom je i zapalili.

Demonstranti su polupali prozore i inventar, a potom zapalili džamiju. Te noći do temelja je izgorela i biblioteka sa više od sedam hiljada knjiga velike vrednosti.

via Blic Online | Hronika | Odloženo suđenje za paljenje Bajrakli džamije.

Piše: Nedžad Latić

U svom kultnom romanu „Dan duži od hiljadu godina“ Džingis Ajtmatov je kao književnu građu iskoristio jednu tursku legendu o mankurtima, a ja sam je čuo i od svog prijatelja Turčina iz Manise koji ima lice i oči nalik na narode sa kavkaskih visoravni. Nakon što bi pobijedilo jedno pleme, glasi legenda, njihov bi poglavica dao pobiti sve muškarce pobijeđenog plemena. Osim mladića koji nisu doživjeli biološko punoljetstvo. Njima bi dao zguliti kožu s tjemena i zaviti golu lobanju u komad devine kože, tako da dlake budu okrenute ka mozgu. Zatim bi ih zakopali u pijesak do vrata i ostavljali na suncu toliko dugo dana, a jedan dan im je bio duži od hiljadu godina, koliko je potrebno da devina koža sraste sa zguljenom lobanjom. Većina dječaka bi umrla i izdahnula u pijesku halucinirajući na vrelom suncu uz bolne jauke i ciku dok im, kako tvrdi legenda, devine dlake probijaju vijuge potparenog mozga.

Bez sjećanja

Preživjeli dječaci bili bi iskopani i odvedeni u šator novog gospodara radi testiranja memorije o njihovom identitetu. Najčešće su ostajali bez sjećanja o svom imenu, svojoj domovini, svojoj religiji i svojim roditeljima. Takav dječak se zvao mankurtom! On bi bio spreman prihvatiti novog gospodara kao svog spasitelja i tvorca, koji mu daje i novo ime. Odlika mankurta je bila fanatična odanost novom gospodaru!

via Bosanski mankurt Senad Avdić.

Sarajevski Bookline je ove godine objavio jedan jako interesantan naslov: “Zbirka Mevluda”.

“Mevlud” (ar. mevlid, مولد) znači rođenje, a termin se koristi za pjesmu u kojoj se opisuje rođenje, tj. životopis posljednjeg Božjeg Poslanika Muhammeda, neka je Allahova milost i mir sa njim.  Riječ mevlid se koristi i za tradicionalna okupljanja koja se organizuju u muslimanskim sredinama u rebiu-l-evvelu, mjesecu rođenja Poslanika, neka su Božji blagoslovi i mir sa njime.  Ova okupljanja se organizuju i mimo ovog mjeseca, čak i na našim prostorima.

Mevlud kao pjesma je značajan jer u sebi sadrži neke osnovne islamske poruke te je pogodan za podsjećanje i najširih muslimanskih masa na ono što propovijeda Islam.

Mevlud Hafiza Saliha Gaševića

Nama u Crnoj Gori je prije svega interesantan ovaj Mevlud jer je Hafiz Salih Gašević, Allah mu se smilovao, rođen u Nikšiću, gdje je završio mekteb i ruždiju.  Potom je školovanje nastavio u Istanbulu.  Jedno vrijeme je radio kao gradski finansijski upravnik u Nikšiću, a kasnije je postao kajmekam (gradonačelnik) u Kolašinu, tj. Šahovićima, današnjem Tomaševu.  Upravo u Šahovićima je prepjevao poznati Mevlud Sulejmana Čelebije, Allah mu se smilovao, turskog pobožnjaka i učenjaka iz 14-15 vijeka, čiji je Mevlud našao svoje mjesto u zbirci i na originalnom turskom jeziku.

U predgovoru stoji:

Moliše me kolašinski prviši:

“Nama mevlud bosanski napiši”

I zaista, ko pogleda naslovnu stranicu drugog izdanja (finansirao ga je kao i prvo Hafiz lično) mevluda, štampanog 1893. godine u Skoplju, vidjeće da je puni naziv djela na arapskom: Mevlidu-n-nebijji `ala lisani busnevi. Dakle, Mevlud je pisan na bosanskom jeziku (a ne nekim drugim), i to starom arebicom ili starom jazijom.  1931 je u Sarajevu izdato novo izdanje pisano reformisanom arebicom, koja je nazivana još i arabicom, mektebicom, hrvaticom i matufovačom.

Mevlud Hafiza Saliha Gaševića je u ovoj savremenoj zbirci štampan latinicom i arebicom!  Na navedenoj slici možete vidjeti kako izgledaju dio “O autoru” i “Predgovor” pisani arebicom.  Arebicu može da čita svako ko poznaje arapsko pismo, u šta sam se lično uvjerio, nakon što sam počeo da razaznajem poznati mi jezik!  Slava Allahu!

Hafiz Salih je preselio na bolji svijet u Akovu (Bijelom Polju) gdje je ukopan u haremu Čaršijske džamije – Hadžidžanuše.  Nakon savezničkog bombardovanja ta džamija je srušena.  Na njenom mjestu je danas park sa spomenikom borcima NOR-a (!?).  Hafizovi ostaci su prenešeni u Gornje groblje u Lješnici.  Da ga Allah nagradi džennetom.

Ostali Mevludi

Još jedan Mevlud iz zbirke koji je odštampan i latinicom i arebicom je Mevlud Arifa Sarajlije Brkanića, rahimehullah, a dat je i faksimil ovog Mevluda štampanog 1911. godine u Istanbulu.

Posebno vrijedan pomena je mevlud dr. Safvet-bega Bašagića koji pokazuje dubinu znanja i inteligenciju autora, Allah mu se smilovao. Mirza Safvet (pseudonim) je doktorirao u Beču 1910 iz oblasti islamskih, tj. orijentalnih, jezika sa temom “Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur”.  O autorovom poznavanju bosanskog jezika je suvišno i govoriti.

Dalje slijede Mevludi Hafiza Seida Zenunovića i Rešada Kadića, pomenuti Mevlud na turskom jeziku, a potom i dova na našem jeziku.  Negdje nakon sredine knjige se nalazi izbor ilahija i kasida, među kojima su i dvije ilahije na engleskom jeziku.

Prenosim čitav tekst članka, jer odlično prikazuje anti-islamsku i anti-muslimansku propagandu (koja nema veze sa realnošću) Gorskog Vijenca:

Kada se govori o genocidu nad Bošnjacima muslimanima jedna knjiga se uvijek mora spomenuti. Dugo vremena ova knjiga imala je ključno mjesto u bosanskim srednjim školama, iako govori o pokolju nad nedužnim stanovništvom, neljudskosti, najnižima animalnim porivima, iako veliča zločin i genocid… U svakoj drugoj normalnoj zemlji, drugom sistemu i među normalnim narodom ovo (ne)djelo bilo bi označeno kao ksenofobično, genocidno, kao govor mržnje i kao takvo bilo bi odbačeno i prezreno.

Međutim, pošto se ovdje ne radi o normalnim zemljama i narodima, a pošto je i sam zločin izvršen nad muslimanima – ovo djelo će se godinama tretirati kako remek djelo epske književnosti. Naravno, radi se o djelu „Gorski vijenac“, epu u kojem je opisan pokolj nad muslimanimam Bošnjacima u Crnoj Gori, u tzv. „istrazi poturica“, o čemu smo prethodno pisali. Pošto će se o ovoj knjizi kasnije još pisati, ovom prilikom ću navesti samo nekoliko dijelova iz ovog velikosrpskog (ne)djela, bez komentara, jer zaista nije potreban.

Upućujući poruku Crnogorcima koji su prešli na islam, kaže Njegoš:

“Na tron sjediš nepravo uzeti,
ponosiš se skiptrom krvavijem;
huliš Boga s svetog oltara,
munar dubi na krst razdrobljeni!”

O pravu na drugačije mišljenje, Njegoš govori preko jednog simbola, a to je učenje ezana,te kaže:

“Združio se Turčin s Crnogorcem,
odža riče na ravno Cetinje”
a sugerira i rješenje tog pitanja, ustvrdivši: “…Udri vraga ne ostav’ mu traga…”

I nastavlja:

“…Ne bojim se od vražijega kota,
Neka ga je ka na gori lista,
no se bojim od zla domaćega.
Bijesna se bratstva isturčila…”

I opet rješenja problema na srpsko-crnogorski način:

„…Nego udri dokle mahat možeš,
a ne žali ništa na svijetu!
Sve je pošlo đavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom…“

Koegzistencija i suživot:

“…Udri za krst, za obraz junački,
ko god paše svijetlo oružje,
ko god čuje srce u prsima
hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine;
Nek propoje pjesma od užasa,
oltar pravi na kamen krvavi!

Ili:

“Turci braćo – u kam udarilo
što ćemo vi kriti u kučine:
zemlja mala odsvud stiješnjena,
s mukom jedan u njoj ostat’ može,
kakve sile put nje zijevaju;
za dvostrukost ni mislit ne treba!
No lomite munar i džamiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja,
časne dvoje postah da postite;
…kunem vam se vjerom Obilića
i oružjem, mojijem uzdanjem,
u krv će nam vjere zaplivati,
biće bolja koja ne potone!
Ne složi se bajram sa Božićem!”

Muslimane Njegoš ovako opisuje:

„Kako smrde ove poturice,…
Kad blizu njih sjedim u skupštinu,
ja nos držim svagda u rukama;
da ne držim, bih se izbljuvao,
pa sam stoga na kraj i uteka,
e blizu njih ne bih osvanuo.
Evo vidis kako smo daleko, i
opeta ona teška vonja
od nekrsti ovdje zaudara…

Ili:

“Hvala Bogu, pasjega mileta,
ka je opit sa zlom i nepravdom!
De dopire, tu zakona nema;
zakon mu je što mu srce žudi,
sto ne žudi, u Koran ne piše.“

I završava Njegoš srpsko-crnogorsko remek djelo riječima:

„Ko ne misli na Koran pljuniti
neka bježi glavom bez obzira!”.

Samo da ponovo napomenem : ovo djelo je bilo sastavni dio lektire u vrijeme bivše države, znači preko 40 godina, a i sada je sastavni dio lektire tamo gdje Srbi i Crnogorci kroje nastavne programe.

1. Mirsad Abazović „Kadrovski rat za BiH“, Savez logoraša BiH- CID, Sarajevo 1999.
2. P.P Njegoš, „Gorski vijenac“, Biblioteka Luča, Grafički zavod Titograd, 1966.Pripremio: crnileptir

Trenutno su kod mene (pozajmljena) oba dijela knjige “Gramatika arapskog jezika”, iz 1936/1937 godine. Knjige su prilično stare, ali se i dan danas koriste, u novijim izdanjima, za izučavanje arapskog jezika.

Kao što se iz gornjih linkova vidi, knjige su skenirane i postavljene na web archive-i za download. Ovaj tekst je tu da me podsjeti šta sam koristio/radio prilikom skeniranja.

Za skeniranje sam koristio MFP Samsung SCX-4200. Kao operativni sistem uglavnom koristim Ubuntu, ali SCX4200 ima problematične ne-slobodne driver-e za štampač, tako da sam samo skeniranje radio na WXP-u. Program (SmarThru) sam podesio da skenira 24-bitno, 300dpi, a slike sam sačuvavao kao JPEG, i to sa maksimalnim ponuđenim kvalitetom.

Nakon skeniranja koristio sam sljedeću (fixpages.py) Python skriptu (koja koristi PIL) za “kidanje” stranica:

import os

from PIL import Image as Im
import datetime
now = datetime.datetime.now

SRC_DIR = './raw'
DEST_DIR = './single'

if not os.path.exists(DEST_DIR):
    os.mkdir(DEST_DIR)

d_left = 50
d_right = 200
d_up = 20
d_down = 210

t1 = now()

for fname in sorted(os.listdir(SRC_DIR)):
    im = Im.open(os.path.join(SRC_DIR, fname))
    im = im.crop((d_left,d_up,im.size[0] - d_right,im.size[1] - d_down))

    bare, ext = fname.rsplit('.',1)
    pagenum = int(bare)
    if pagenum % 2:
        # odd page
        im = im.rotate(180)
    im.save(os.path.join(DEST_DIR, fname), quality=100)

t2 = now()
print t2 - t1

Naravno, podešavanja će biti drugačija za knjigu drugih dimenzija. Nakon što su stranice dotjerane koristio sam sljedeću skriptu za generisanje DjVu fajlova u boji:

import os
import sys
import subprocess
import datetime
now = datetime.datetime.now

DJVUFILES = []
PROCESSEDFILES = []
# A flag to indicate that no conversion from .jpg (etc.) to .djvu files
# should not be done
SKIPCONVERSION = None
# Remove old single .djvu files
REMOVEOLD = None

def removeold(indir):
    """Remove old .djvu files recursively."""
    for basename in sorted(os.listdir(indir)):
        fname = os.path.join(indir, basename)
        if os.path.isfile(fname):
            ext = os.path.splitext(fname)[1].lower()
            if ext == ".djvu":
                os.remove(fname)

def dir_iter(indir, outfile):
    """Convert all JPEG, PPM and PBM images in a directory to
    (separate) DjVu files.
    """
    for basename in sorted(os.listdir(indir)):
        fname_src = os.path.join(indir, basename)
        fname_dst = os.path.join(indir, basename + ".djvu")
        if os.path.isfile(fname_src):
            convert_one_img(fname_src, fname_dst)
#     firstfile = DJVUFILES.pop(0)
#     shutil.copy(firstfile, outfile)
#     for djvufile in DJVUFILES:
#         pass
    DJVUFILES.insert(0, outfile)
    DJVUFILES.insert(0, '-c')
    DJVUFILES.insert(0, 'djvm')
    t12 = now()
    print t12-t1
    subprocess.call(DJVUFILES)

def convert_one_img(fname_src, fname_dst):
    ext = os.path.splitext(fname_src)[1].lower()
    if ext == ".djvu":
        # This covers the case of existing .djvu files.
        # They should be added to the document
        basename_src = os.path.splitext(fname_src)[0]
        if basename_src in PROCESSEDFILES:
            return
        elif SKIPCONVERSION:
            DJVUFILES.append(fname_src)
        return

    if SKIPCONVERSION:
        return

    if os.path.exists(fname_dst):
        DJVUFILES.append(fname_dst)
        PROCESSEDFILES.append(fname_src)
        return

    args = [fname_src, fname_dst]
    if ext in (".jpg", ".jpeg", ".ppm"):
        args = "c44 -slice 74,89".split() + args
    elif ext == ".pbm":
        args.insert(0,"cjb2")
    else:
        return
    print args
    subprocess.call(args)
    DJVUFILES.append(fname_dst)
    PROCESSEDFILES.append(fname_src)

if __name__ == '__main__':
    import optparse
    parser = optparse.OptionParser(
        usage='%prog [-c] <indir> <outfile>'
        )
    parser.add_option("-s", "--skipconversion",
                   action="store_true", dest="skipconversion", default=False,
                  help="Skip conversion of images to (single) .djvu files")
    parser.add_option("-r", "--removeold",
                   action="store_true", dest="removeold", default=False,
                  help="Remove old (single) .djvu files")
    options, args = parser.parse_args()
    SKIPCONVERSION = options.skipconversion
    REMOVEOLD = options.removeold
    try:
        indir = args[0]
        outfile = args[1]
    except IndexError:
        print parser.usage
    t1 = now()
    if REMOVEOLD:
        removeold(indir)
    dir_iter(indir, outfile)
    t2 = now()
print t2 - t1

Kao što se vidi, koristio sam isključivo Open Source programe za generisanje/manipulisanje DjVu fajlovima.

Za prebacivanje u PDF format sam koristio program djview, tj. djview4. Ovaj program može da odradi i konverziju u bitonalni format, ali je konverzija korica bila nezadovoljavajuća, jer korica biva praktično kompletna “ocrnjena”.

Da bih generisao bitonalni (crno-bijeli) DjVu (fajlovi su manji nego DjVu fajlovi u boji) prihvatljivih karakteristika morao sam slike imati u PBM formatu, koji koristi koristi program cjb2. Za JPEG/PBM konverziju sam koristio sljedeću bash comandu:

anytopnm jpegs/image.jpg |ppmtopgm |pgmtopbm -threshold -value 0.15>image.pbm

“-threshold” opcija odrađuje bitonalizaciju po starom dobrom threshold principu. 0.15 je prag (threshold) koji je bio zadovoljavajući. Ima malo više crnih tačaka ali neka.

Još da napomenem da sam kod generisanja DjVu-a u boji koristio i opciju:

c44 -slice 74,89,99

ali ona daje duplo veći fajl.

To je sve čega mogu da se sjetim.

Ne zaboravite me u dovama!

Sjajna knjiga o ishrani koju je napisao Dr. Weston A. Price, zubar, 1939. godine.

Via:

http://alkashif.wordpress.com/2008/11/14/ancient-dietary-wisdom-for-tomorrows-children/

Knjiga Fooled by Randomness je knjiga koju bih preporučio svakom ko misli da je lako biti stručnjak za sve i svašta, kao i svakom ko želi da sazna praktično šta je vjerovatnoća i slučajnost.

Slučajnost je sve ono na šta ne možemo nikako uticati. Ova knjiga pokazuje kako ljudi često (svjesno) pripisuju sebi uspjeh za koji nijesu zaslužni, tj. koji im je samo Allah dao, da bi ih iskušao. Jedan očigledan primjer ovakve osobe je dat u Kur’anu:

76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova -
77. i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.”
78. “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.
79. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.”
80. “Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.”
81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.
82. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?”
83. Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

(Qur’an, 28:76-83), (Sura Al-Qasas)

Za autora (Nasim Nikolas Talib, Nassim Nicholas Taleb) sam prvi put čuo ovdje:

http://itc.conversationsnetwork.org/shows/detail786.html

Ovih dana sam pročitao “Istoriju čitanja” od Albertoa Mangela (“A history of reading”, by Alberto Manguel) i mogu reći da je knjiga vrlo interesantna. Bilo je djelova koji su dosadni, a i neki autorovi stavovi su “morbidnijeg tipa”.

Knjiga je pisana kao da je kolekcija eseja, zapažanja, koja su brižljivo skupljena u jednu cjelinu. Nadam se da naslov dovoljno govori o temama obrađenim u knjizi. Sve mi se više sviđaju knjige ovakvog tipa, i počinjem polako da odustajem od čitanja beletristike, t j. fikcijske literature.

Najinteresantniji su mi bili djelovi koji su govorili o Konstantinu, kao i prvih nekoliko poglavlja.

Možda je interesantno da sam za knjigu čuo preko podcast-a (audio predavanja).

Evo linkova:
http://www.itconversations.com/shows/detail169.html
http://www.itconversations.com/shows/detail662.html

Kupio sam prijevod za 8 eura na Podgoričkom sajmu knjiga (2007).

Ovo je još jedna knjiga koju sam kupio na Podgoričkom sajmu knjiga (2006 godine) i to za 10 eura. Uz Božidara Nikolića (akademik DANU), autori su i dr. Danilo B. Nikolić i dr. Radoje V. Vujadinović. Sva trojica su inženjeri mašinstva.

Knjiga pokriva prilično detaljno osnove rada motornih vozila, naročito putničkih i svima je toplo preporučujem. Doduše, imam nešto predznanja o ovoj temi (otac mi je auto-mehaničar), pa ne znam da li će baš svi lagano pokupiti pojmove.

Knjiga ima nekih boljki glede tehničke obrade i recenzije.

Ovakve knjige hvale na domaćem (balkanskom) tržištu. Nadam se da će ih biti više u budućnosti.

Iliti Producing Open Source Software. Knjigu sam dobio od Google-a, kao učesnik njihovog Google Summer of Code projekta (2007 godina). Knjiga je objavljena pod otvorenom licencom, postoji PDF, HTML i štampano izdanje. Knjiga je prevedena na nekoliko jezika, ali (zasad) ne i na neki od južnoslovenskih jezika.

Knjigu toplo preporučujem svima (i oni iskusniji će sigurno naći nešto interesantno i korisno u njoj) koji učestvuju ili žele da učestvuju u FOSS projektima, jer je autor u njoj kondenzovao sopstveno dugogodišnje iskustvo na ovom polju.

Pošto je tema FOSS, znatan dio knjige je posvećen komunikaciji učesnika/programera na FOSS projektima, a mnogi savjeti se mogu primijeniti i na ostale vidove pismene komunikacije (nevezano za FOSS).